Zašto šetnja bez telefona mijenja način razmišljanja

Jednog je jutra prošle jeseni izašao iz stana bez telefona — namjerno, po prvi put u godinama. Nije planirao eksperiment. Samo je zaboravio napuniti bateriju i odlučio ionako krenuti. Sat i pol kasnije, vrativši se, zamijetio je nešto što teško opisati: nije razmišljao o ničemu konkretnom, a misli su bile jasnije nego inače. Taj paradoks ima objašnjenje. Kognitivni psiholozi nekoliko desetljeća dokumentiraju fenomen koji zovu „diffuse thinking” — rasejanom mišlju koja se aktivira upravo onda kada mozak nije usmjeren na konkretan zadatak. Šetnja bez smetnji vanjskih podražaja idealan je okidač tog stanja. Studija Sveučilišta Stanford iz 2014. pokazala je da hodanje — čak i na traci unutar laboratorija — povećava kreativni output za prosječno 81 posto u odnosu na sjedenje. No istraživači napominju jednu važnu napomenu: efekt se smanjuje kada sudionici nose pametne telefone jer dio pažnje ostaje u „stanju čekanja” na notifikacije, čak i kada je zaslon isključen. Zagreb nudi dovoljno ruta za ovakav eksperiment: Gornji grad ujutro, Tuškanac između deset i podne, ili šetnica Jaruna u bilo koje doba dana. Probajte jednom. Bez slušalica, bez podcasta, bez praćenja koraka. Sami vi i ono što se pojavi.