Splitski konzervator koji čuva zvuk starih gradova

Marko Vukić nosi torbicu s mikrofonima na rame kao drugi nose fotoaparat. Kada uđe na splitsku rivu u sedam ujutro, ne traži kadar — traži zvuk. Konkretno: zvuk starih kamenih površina kada ih netko prelazi u teškim cipelama, šum tržnice Pazar u petak izjutra, crkvena zvona Sv. Duje koja se natječu s galebovima. Vukić je konzervator po struci i snimatelj po pozivu. Od 2009. godine sistemski dokumentira akustičnu memoriju dalmatinskih gradova — nije jedini koji to radi u svijetu, ali u Hrvatskoj nema drugoga. „Slika može pokazati kako je izgledao grad”, kaže, „ali zvuk ti kaže kako je bilo živjeti u njemu.” Njegova arhiva danas broji više od 4.200 snimki iz Splita, Trogira, Šibenika i Hvara. Dio tog materijala pohranjen je u Etnografskom muzeju u Zagrebu i u zvučnoj bazi Sveučilišta u Zadru. Ostatak leži na tvrdim diskovima u njegovu stanu — nije digitaliziran, nije dostupan javnosti, čeka sredstva koja možda nikada neće doći. U ovom razgovoru pitali smo ga zašto nastavlja, što se mijenja u akustici dalmatinskih gradova i što se dogodi sa zvukom kada grad postane turistička kulisa. Odgovarao je polako, odmjeravajući svaku rečenicu kao što odmjerava razinu zvuka na snimaču.